Bijela murva (Morus alba) ili bijeli dud je brzo rastuće srednje veliko drvo kuglaste krošnje, srednje dugog životnog vijeka, koje naraste do nekih 20 metara visine. Pradomovina ovog stabla je sjeverna Kina, a danas je posvuda rasprostranjena. Listovi su nazubljeni, do 30 cm dugački premda su najčešće između 5 i 15 cm. Cvjetovi su jednospolni, a na stablu su prisutni cvjetovi oba spola, muški veličine 2–3,5 cm, a ženski nešto manji (1–2 cm). Plodovi su jagodastog oblika, bijele boje, veličine do 2 cm. Beru se od lipnja do kolovoza. Razne ptice konzumiraju plodove što omogućava širenje sjemenki.

Uzgoj bijele murve za potrebe proizvodnje svile je počeo prije 4000 godina u Kini. Lišće bijele murve je glavna hrana ličinki dudovog svilca, ali se isto tako upotrebljava i u ishrani domaćih životinja. Plodovi imaju široku upotrebu, od konzumacije sirovih plodova ili preradom. Plod bijele murve sadrži slobodne organske kiseline, vitamin C, karotin, pektin. Prerađen plod pomaže kod upale krajnika, želučanih problema, groznice i proljeva, a koristi se i za tretman groznice, glavobolju, upale očiju, kašlja.

Bhut jolokia papričica je držala rekord najljuće papričice na svijetu do nedavno sa preko 1.000.000 Scoville jedinica. Osim ove vrste koja je bijele/krem boje kada dozrije, postoje još crvena, smeđa, žuta i narančasta. Plodovi su duljine od 6 do 8 cm i ekstremno ljuti tako da treba pripaziti pri rukovanju. Sama biljka je visoka između 80 i 120 cm. Usprkos svojoj velikoj ljutini i primjeni u pepper sprejevima, Bhut Jolokia ima specifičan okus.

Pri rukovanju sa sjemenkama, pogotovo svježim plodovima OBAVEZNO koristiti zaštitne rukavice (kirurške), iako po mom iskustvu ogromna ljutina probija i kroz rukavice, ako imate imalo oštećenu kožu na rukama i da za to ne znate, saznat ćete sigurno.

Fatalii je vrsta čili paprike iz roda Capsicum chinense. Okus je voćni, mnogi ih uspoređuju sa Habanero paprikama (vidi ponudu). Fatalii je sedma papričica na Scoville-ovoj skali ljutine sa 125,000–400,000 jedinica. Biljke obično narastu 50-65 cm u visinu, plodovi su 6-9 cm dugi i oko 2-4 cm široki, svijetlo žute boje, koriste se kao začin u kulinarstvu za izradu raznih umaka ili ljutog ajvara.

Bhut jolokia orange je držala rekord najljuće papričice na svijetu do nedavno sa preko 1.000.000 Scoville jedinica. Osim ove vrste koja je žuto-narančaste boje kada dozrije, postoje još crvena, žuta i narančasta. Plodovi su veličine 6 do 8 cm i ekstremno ljuti tako da treba pripaziti pri rukovanju. Sama biljka je u prosjeku visoka između 80 i 120 cm. Usprkos svojoj velikoj ljutini i primjeni u pepper sprejevima, Bhut Jolokia ima specifičan okus.

Pri rukovanju sa sjemenkama, pogotovo svježim plodovima OBAVEZNO koristiti zaštitne rukavice (kirurške), iako po mom iskustvu ogromna ljutina probija i kroz rukavice, ako imate imalo oštećenu kožu na rukama i da za to ne znate, saznat ćete sigurno.

Alepski bor, Bili bor (Pinus halepensis) je stablo visoko 10-20 m, zakrivljena debla i grana, što daje i krošnji nepravilan oblik. Kora mlađih stabala je glatka i sivkasta dok je kod starijih stabala hrapava, ispucala i smeđecrvenkasta. Pupovi su jajoliki, dugački do 10 mm, svijetlozeleni igličasti listovi dugi 6-10 cm rastu u parovima, obično otpadaju nakon dvije godine.

Cvate u travnju i svibnju, jajoliki češeri dugi do 10 cm smješteni su na debelim stapkama i uglavnom okrenuti nadolje. Češeri dozrijevaju u rujnu i listopadu druge godine, a otvaraju se tek treće ili četvrte, nakon sazrijevanja ostaju na stablu još nekoliko godina. Sjemenke su krilate i pjegave, duge do 7 mm.

Alepski bor je rasprostranjen na suhim staništima mediteranske makije i kamenjarskih pašnjaka. Životni vijek ovog bora je 150-200 godina pa se često uzgaja u parkovima. Odrasli borovi često stradavaju od požara ali to pogoduje njegovom širenju, djelovanjem vručine češeri se otvaraju i izbacuju sjemenke. Ova vrsta je idealna za podizanje šuma na mediteranskom kršu, upotrebljava se za smolarenje, u drvnoj industriji i proizvodnji celuloze.

Špageti tikva je veliki hit u kulinarstvu posljednjih nekoliko godina. Ova vrsta tikve je vrlo jednostavna za pripremu, ukusna dovoljno da se može jesti i sama, lagano posoljena, s malo masla ili maslinovog ulja. Špageti tikva je porijekom iz Mongolije, duguljastog je, ovalnog oblika i ima blijedožućkastu, tanku koru, teži od 1-2 kg, a može narasti i do 5 kg. Njeno meso je vrlo ukusno i hranjivo, te bogato vitaminima i mineralima, a ima specifičnu vlaknastu strukturu, koja liči na špagete, pa je po tome i dobila ime.

Špageti tikva se ne guli nego se priprema cijela, može se spremati na razne načine kao slatko jelo ili varivo, te koristiti kao niskokalorična zamjena za tjesteninu. Posebno je ukusna ako se njeno meso poput pravih špageta prelije umakom od rajčice i pospe parmezanom. Ova  jedinstvena sorta ima malo kalorija i proizvodi plodove koji sazrijevaju u 85 do 100 dana, imaju okus koji je više sličan lješnjaku nego standardnoj tikvi, a može se uskladišti i do pola godine. Meso tikve je lako probavljivo jer ima puno vlakana, bogato vitaminima, posebno beta karotenom, koji djeluje kao antioksidans, vitaminom C, E i vitaminima B kompleksa, sadrže puno kalija, koji pomaže kod reguliranja povišenog krvnog tlaka i količine kalcija i fosfora u organizmu.

Pjegavi javor (Aucuba japonica) ili Japanska Aukuba potječe iz Japana, a japansko ime Aokiba označava zimzelenu biljku. Vrlo je zahvalni grm, sjajnog kožnatog lišća s biljeložućkastim mrljama. Pjegavi javor pripada među vrlo otporne biljke, ljeti ju je najbolje smjestiti u vrt, na balkon ili na terasu, a zimi je može i u svjetliju podrumsku prostoriju na temperaturu 4-10 C. Drži li se u toplijoj prostoriji, treba je redovito zalijevati. Aukuba ima vrlo skromne potrebe, uspijeva u svakoj vrtnoj zemlji. Treba samo paziti da zemlja ne bude prebogata organskim hranivima jer u tom slučaju biljke izgube dekorativne žućkaste mrlje i lišće postane jednobojno zeleno.

Razmnožava se vrlo lako ili sjemenom ili reznicama u proljeće. Mlade biljke treba svake godine presađivati i redovito pincirati, to jest otkidati vrške, da se razviju lijepe, grmolike biljke. Kako aukuba ima mnogo lišća, treba je ljeti obilno zalijevati i povremeno prskati da se lišće osvježi. U nas aukube u Hrvatskom primorju i Dalmaciji rastu vani u vrtovima, te se mogu uzgajati kao živice. I u kontinentalnom dijelu mogu prezimiti vani, na zaštićenim mjestima, ako se za najjačih mrazeva pokriju lišćem ili omotaju slamom.

Datulja je plod palme (Phoenix dactylifera), koja se uzgaja na Srednjem Istoku već 5000 g. To je vrlo slatko voće, po obliku slično maslini, koje se sastoji od mesnatog dijela i sjemenke. Datulje se mogu konzumirati suhe, polusuhe i svježe.

Zbog širokog sadržaja različitih esencijalnih nutrijenata, te zbog mogućih pozitivnih učinaka na zdravlje, datulje se smatraju gotovo idealnom hranom. Iako daje mnogo energije datulja je vrlo siromašna mastima ali zato bogata ugljikohidratima. Ugljikohidrati su upravo oni koji daju energiju za vrijeme napornih fizičkih aktivnosti pa prije napornog treninga ili dana boravka u prirodi pojedite šaku datulja i osjećat ćete se poletno i preplavljeno energijom. Ujedno će pomoći i kod usporene probave jer 8% datulje čine netopiva biljna vlakna koja potpomažu regulaciji probavnog trakta. Unutar datulja se može pronaći i obilje vitamina u kojima se posebice ističu oni iz skupine A i B. Datulje su idealne kao hrana i zbog visokog udjela minerala kojima vraćaju tijelu sve ono što izgubi perspiracijom i omogućavaju normalno odvijanje vitalnih funkcija i reguliraju rad svih velikih organa. Bogatstvom nutrijenata datulja će ujedno zaštititi i zube i živčani sustav. One su idealan međuobrok i koriste se u različitim slasticama i kolačima.