Šeflera je biljka koja ima tamnozelene ili prošarane listove koji su razdijeljeni na 7-9 dijelova i nalaze se na dugim stapkama. Vrsta sa prošaranim listovima treba biti na svijetlom položaju, bez direktnog podnevnog sunca, dok će skroz zelena uspijevati i u tamnijem dijelu no nešto sporije će rasti. Potrebno im je dosta vlage pa se preporuča vazu staviti u još jednu veću i međuprostor ispuniti pijeskom ili tresetom kako bi se zadržala što veće vlažnost. Mogu se staviti i kamenčići u podložak. Ljeti je treba zalijevati 2-3 puta tjedno dok zimi otprilike svakih 5-6 dana.

Da bi dobila lijepi grmolik izgled potrebno ju je u rano proljeće podrezati kako bi potjerala što više sporednih izboja. Poželjno je staviti štap uz koji ćete je zavezati kako bi imala potporu i rasla uspravno, naročito ako joj svjetlo dolazi negdje sa strane jer će se sva poviti tražeći izvor svjetlosti. Razmnožava se pomoću reznica koje je potrebno držati u vodi da potjeraju korjenčiće i potom presaditi u zemlju. Ne morate je često presađivati, dovoljno je svake druge godine, a ako je držite u velikoj vazi dovoljno je maknuti gornji sloj zemlje i dodati svježi.
Razmnožava se i pomoću sjemena što je sigurnije i brže nego reznicama. U dalmaciji živi kao vrtna biljka a u kontinentalnim krajevima kao sobna zbog temperatura.

Ponuda:

Sjeme zelene šeflere koje nudim su bobice a u svakoj bobici su 2-4 zasebne sjemenke.

50 bobica (150 sjemenki)

Pitospora (Pittosporum tobira) je trajnozelena biljka vrlo prikladna za formiranje živih ograda. U mediteranskim vrtovima ali i bilo gdje u unutrašnjosti idealna živa ograda svakako je pitospora budući je vrlo otporna na hladnoću. U vrtovima našeg jadranskog priobalja najčešće se sadi Pittosporum tobira, koja raste kao visoki grm ili drvo, a redovitim orezivanjem može se formirati u vrlo lijepu visoku živu ogradu koja će ujedno štititi vrt od jakih naleta bure. Pitospora dobro raste u vlažnoj zemlji, na sunčanom ili polusjenovitom položaju. Vrste šarenih i purpurnih listova najljepše izgledaju rastu li na potpuno osunčanim položajima. Sade se 2- 3 biljke po dužnomu metru, a grmovi se orezuju dvaput godišnje, i to u proljeće i sredinom ljeta. Razmnožavaju se sijanjem sjemena ili poluzrelim reznicama ljeti.

Ponuda:

100 sjemenki

Strelicija ili rajska ptica je biljka porijeklom iz južne Afrike i u svom prirodnom staništu raste kao divlja biljka. Ima više vrsta strelicije, ali za titulu najpopularnije izborila se Strelitzia reginae sa svojim plameno narančastim cvijetom koji spada u uski krug najprodavanijeg rezanog cvijeća na svijetu.
Strelicija ili rajska ptica danas se sve više uzgoja kao lončanica. To je vrsta neobičnih listova koji po obliku podsjećaju na listove banane, dugotrajnih cvjetova jedinstvene ljepote čiji se cvjetovi otvaraju poput lepeze. Obično naraste između 1-1,5 m visine, pa je potrebno osigurati joj dovoljno prostora.
Rajska ptica je posebno cijenjena u uzgoju rezanog cvijeća i zbog dužine trajanja cvijeta jer u vazi može lijepo izgledati čak i 20 dana.
Jednostavna je za uzgoj i ne zahtijeva previše njege. Zahtijeva veliku količinu svjetlosti, ali istovremeno treba biti zaštićena od direktnih sunčevih zraka. Treba je umjereno zalijevati, tek kad se zemlja prosuši, i obavezno paziti da se suvišna voda ne zadržava u podlošku posude. Preporučuje se i prskanje listova ili lagano tuširanje.

Ponuda:

50 sjemenki 

Poencija caesalpinia pripada porodici Caesalpiniaceae, porijeklom iz Argentine i Urugvaja. Listopadni grm visine do 5 metara, u tegli ne naraste više od 2 metra. Listovi slični akaciji samo su sitniji, dvostruko perasto razdijeljeni, duljine dvadesetak centimetara. Cvjeta u srpnju i kolovozu u cvjetnim grozdovima, pojedinačni cvjetovi s pet latica jarko žute boje sa izraženim crvenim prašnicima blago savinutim prema gore od 5 do 8 cm.

Poencija traži izravno sunce za raskošnu i bogatu cvatnju te dobro dreniranu zemlju, vrlo dobro podnosi i vapnenastu zemlju. Ako se uzgaja u tegli preporuka je u zemlju neutralne kiselosti umiješati malo pijeska ili perlita. Traži dosta duboke tegle zbog jako razvijenog korijenovog sustava, presađuje se u proljeće, s godinama kad postane prerobusna dovoljno je samo promijeniti površinski sloj zemlje. Obavezno joj je potrebno osigurati zimovanje u hladnijem svijetlom prostoru (najviše do 5°C) inače ne cvate pravilno. Kroz zimu smanjiti zalijevanje, tek malo vode jednom u tjedan dana, ako je na temperaturi ispod nule zalijevati puno rjeđe, na nižoj temperaturi izgubit će i lišće (pogotovo u tamnijem prostoru) što je normalno jer je listopadni grm. Od proljeća zalijevati kad se zemlja skroz prosuši i paziti da u podlošku ne ostane vode! Prihrana od ožujka do listopada jednom u dva tjedna sa hranjivom za cvjetne biljke. Nije zahtjevna u pogledu vlažnosti zraka, ali slobodno je za najvećih vrućina malo poprskajte vodom, obavezno rano ujutro ili kasno navečer da listovi ne dobiju opekline.
Orezivanje se preporuča nakon cvatnje radi oblikovanja grma jer ima rijetku krošnju. Orezivanjem se može oblikovati i u maleno drvce. Plodovi sliče na sjemenke graha koje lako pucaju kad se osuše. Izdrži i kratkotrajne niže temperature do -17°C ukoliko je zasađena uz zaštićen južni zid i zemlja joj nije prevlažna. Za sadnju u kontinentalnim dijelovima preporuča se sadnja direktno u zemlju nakon zadnjih mrazeva, bolje će uspijevati i bogatije cvasti.
Caesalpinia obogaćuje tlo dušikom za što su zaslužni mikroorganizmi koji žive u simbiozi s korijenjem svih mahunarki unutar čvorića korijenja. Iz tog razloga ju je poželjno saditi direktno u zemlju jer će u tom slučaju "hraniti" i biljke koje rastu u njenoj blizini!

Ponuda:

20 sjemenki

Opuntia bergeriana je jedna od dvije vrste najčešće na mediteranu, a obje vrste imaju jestive plodove. Ona je dosta izdržljiv kaktus i kad naraste konačno, postaje velik poput stabla i ima široke grane koje zauzimaju puno prostora ukoliko ga tako formirate. Da bi potaknuli brzi rast da obilato cvjeta najbolje ga je posaditi u zemlju, ako je to izvedivo.

Ako to nije moguće, treba ga posaditi u najmanji mogući lonac i tijekom ljetnih mjeseci ga hraniti kako bi ga potaknuli da se razvije do maksimalne veličine. Ova biljka čini vrlo atraktivan dodatak u vrtu.

Ponuda:

Reznica (veličina 10-15cm)

U obalnom i priobalnom dijelu naše zemlje, posebno na jugu, ovu biljku mnogi poznaju kao ukrasnu i po raznim nazivima, opuncija, indijska smokva, žabica, ukrasni kaktus, gospina pogača. Njezine plodove vrlo se rijetko može naći u trgovinama, pojavljuju se sezonski, i to uglavnom u ljeto i jesen. U Italiji se mogu naći na tržnicama i prodaju se kao egzotično i ukusno voće, i postižu visoku cijenu.
Postoji više sorti opuncije, tako da se na Siciliji uzgajaju sorte žutog, crvenog i bijelog mesa. Kod nas u mnogim parkovima, a i kućnim vrtovima uzgajaju ovu voćnu egzotičnu vrstu, ali samo radi dekoracije, a plodove nitko ne koristi ili vrlo malo. Plodovi opuncije su vrlo osvježavajućeg okusa i sadrže oko 13% šećera. U 100 grama ploda opuncije ima 53 kcal, vode 8%, proteina 0,80 g, masti 0,10 g, vitamina B 0,03 mg, vitamina C 17 mg, vitamina A 10 mg, kalcija 30 mg i željeza 0,40 mg. Trebalo bi više pažnje posvetiti korištenju plodova ove kulture koja je vrlo zanimljiva. Bere se rukavicama, a za jelo se vanjska kora guli, kao i kod obične smokve. Dosta se koristi i u kućnoj i slastičarskoj radinosti za pravljenje sladoleda, marmelade i fritula, a također i za pravljenje alkohola i rakije. U medicini se koristi tako da se osušeno cvijeće stavlja u čaj koji služi za čišćenje, za bubrežne kamence i za funkciju jetre. Od 10 tona plodova dobije se 1000 kg alkohola i 37 kg ulja.
Pradomovina indijske smokve je Meksiko, koji je i danas veliki proizvođač ove kulture, gdje se uzgaja plantažno. U Europi plantažno se uzgaja u južnoj Italiji, a najviše na Siciliji, gdje ima na stotine ha ove kulture. Prinos po hektaru je u prosjeku oko 20 t, a uz optimalni uzgoj i navodnjavanje i do 30 t/ha. U trećoj godini jedna opuncija može dati 10 kg ploda, a u petoj godini 35 kg.

Delicije iz kuhinje
Svježi se plodovi uberu, i stavljaju u vodu da bi se olakšalo odvajanje od bodlji. Za čišćenje se koristi nož, vilica i rukavice. Odreže se gornji i donji okrajak na plodu te koru uzdužno zareže da se odvoji. Plodovi moraju biti potpuno zreli za konzumiranje.                                  

Sladoled
Potrebno je 350 grama očišćenih plodova smokve, 150 grama šećera, 2 dcl vode i 1 limun. Vodu treba ugrijati do vrenja i u nju rastopiti šećer. Tako ostaviti pola sata da se sav šećer rastopi. Plodove treba propasirati na pasirki i tu smjesu umiješati u vodu sa šećerom. Ako je preslatko, dodati limuna i staviti u zamrzivač na smrzavanje.

Fritule
Uz indijske smokve očišćene i narezane na kriške, potrebno je malo brašna, 1 jaje, mlijeko, sol i ulje za prženje. Od brašna, jaja i mlijeka te malo soli treba napraviti gušću smjesu i ostaviti pola sata da počine. Kriške indijske smokve umočiti u pripremljenu smjesu i pržiti u vrućem ulju. Kad je gotovo, izvaditi ih i posuti finim šećerom.

Marmelada
Potrebne su indijske smokve, voda, šećer i limun. Očišćene plodove staviti u posudu s malo vode i limuna (i to samo žuti dio kore) i kuhati miješajući drvenom kuhačom. Kuhati sve dok se plodovi ne počnu raspadati, a zatim smjesu pasirati. Za svaki kg plodova staviti 40 dkg šećera. Nakon toga nastaviti kuhanje uz miješanje, dok marmelada ne postane gušća. Dodati limun i sve uliti u sterilizirane posude.

Ponuda:

100 sjemenki

Ova opuncija je vrlo rijetka svuda u našim krajevima, dimenzije jednog lista ovog kaktusa iznose do 45 cm u promjeru, a težina lista do 3,5 kg. Kao i sve vrste kaktusa vrlo je nezahtjevan u pogledu zemlje i vode, sami određujete kako ćete ga formirati, jedino kao i svim kaktusima - više sunca - više cvjeta i brže raste.

Ponuda:

1000 sjemenki

Aloe vera poznata i kao Aloe Vera Barbadensis Miller, eliksir mladosti, a nazivamo je i kraljicom ljekovitih biljaka, zbog njenih izuzetnih vrijednosti. To je biljka slična kaktusu, visine oko 60 cm, sa debelim, mesnatim listovima, koja je radi svog opstanka razvila bogat sadržaj vitamina, aminokiselina, enzima i mineralnih tvari.
U svijetu je poznato preko 250 vrsta aloe vere, a 4 od njih imaju ljekovito djelovanje. Prirodno raste samo u područjima sa toplom i vlažnom klimom.
Aloe vera sadrži preko 240 hranjivih tvari, a među njima su: vitamini A, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C i E, folna kiselina, magnezij, cink, mangan, kalij i željezo.
Aloe vera također ima protuupalno, antibakterijsko, antivirusno i laksativno djelovanje.
Koristi se u obliku soka, čaja ili u obliku raznih krema za lokalnu primjenu.
Ona također neutralizira povišenu želučanu kiselinu, normalizira pH stolice, poboljšava rad jetre, jača srčani mišić, ublažava simptome astme i alergija.
Odlično vlaži i pomlađuje kožu, te ubrzava zacjeljivanje rana. Izvanredna je za suhu, osjetljivu i oštećenu kožu, a ublažava i otklanja i staračke pjege po rukama.

Ponuda:

Sadnica (1 godinu stara, 10-15 cm visoka)

Ružmarin (Salvia rosmarinus), najčešće se sakupljaju listovi tako da se ljeti režu grane i stave sušiti. Kad su se grane osušile, listovi se sakupe. Destilacijom listova ili grančica dobiva se ružmarinovo ulje koje je sastavni dio ružmarinove masti.
Cvjetovi, kao i biljka u cvatu, beru se u travnju i svibnju i suše u hladu, biljka se čuva najbolje u zatvorenim posudama, kako je to općenito propisano kod biljaka koje hlape.

Ljekovito djelovanje ružmarina na bolji protok krvi čini ga prikladnim za liječenje slabosti probave i tromosti želuca, nedovoljne opskrbljenosti krvlju i bljedoće. Djelovanje ružmarina može dovesti do poboljšanja funkcije jetre i sekrecije žučne vrećice, što pridonosi poboljšanju općeg stanja cijelog organizma.
Za otklanjanje navedenih bolesti pije se čaj od ružmarina. Ružmarinovo ulje u malim količinama djeluje na proširenje krvnih žila a time i na bolju cirkulaciju.
Povisuje krvni tlak, omogućava bolju koncentraciju i pamćenje.
Alkoholna otopina ružmarina služi kao sredstvo za masažu kod uzetosti, reumatizma mišića, gihta, živčanih napetosti, glavobolje i duševne ili tjelesne iznemoglosti.

Ponuda:

100g svježih listova