Ruj (Rhus typhina) je listopadno stablo iz porodice Anacardiaceae. Prepoznatljivo je po perasto složenim listovima kao što ima pajasen te tamnocrvenim uspravnim grozdovima. Raste kao grm ili najčešće kao tek 5-6 metara visoko stablo, iako može dosići visinu i 12 metara. Može ga se naći na rubovima šuma i šikara ili kao posađeno dekorativno stablo u parkovima i dvorištima. Krošnja je široka, cvjetovi se u piramidalnim grozdovima javljaju u svibnju i lipnju. Plodovi su gusto obrasli uspravni dužine do 20 cm. Svaki plod je okrugla bobica s vrlo malo mesa, gusto obrasla dlačicama. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu no održe se na stablu i tijekom zime. Tijekom jeseni listovi poprime jarko crvenu boju te stablo izgleda vrlo dekorativno.

Ruj se samostalno razmnožava sjemenom i izbojima koji rastu uz matično stablo. Mogu rasti na suhim, siromašnim tlima i saditi se za spriječavanje naleta vjetra. Odgovara im sunčan i polusjenovit položaj. Krajem ljeta i kroz jesen sakupljaju se tamnocrveni plodovi, od njih se još od davnina radi napitak. Grubo se nakidaju, preliju hladnom vodom i ostave 20-30 minuta. Tekućina se procijedi i prema želji zasladi.

Indijski glog (Rhaphiolepis umbellata), je zimzeleni grm iz obitelji Rosaceae, porijeklom iz Japana.  Ima jajoliko tamno zeleno lišće 5 - 7 cm dužine, mladi listovi su sivo zeleni i s vremenom poprime tamnu boju. Grm je sporog rasta, naraste do 2 metra kako visine tako i širine. Cvjeta u proljeće, mirisnim bijelim cvjetovima, skupljenim u cvatove 5 - 8 cm dužine.

Biljka tolerira laganu sjenu ali stalna izloženost suncu rezultira bogatim cvatom. Nakon cvjetanja, stvaraju se plodovi, plavo-crne bobice. Prskanje lišća bi trebalo izbjegavati jer su gornji dijelovi listova osjetljivi na vodu za vrijeme direktne izloženosti suncu.

Peter penis (Capsicum annuum) je cijenjena čili paprika koja je najpoznatija po svom neobičnom obliku, smatra se vrlo rijetkom, a njezino podrijetlo nije poznato. Crvena sorta papričice Peter penis opisana je kao minijaturna replika obrezanog muškog organa.

Naraste otprilike 7,5 do 10 cm u duljinu i 2,5 do 3,8 cm u širinu, kada potpuno sazrije.  Ima vrlo visoku ocjenu po Scovilleovoj skali ljutine (10 000-23 000 SHU), ova paprika se češće koristi za ukras nego za prehranu. Neobična pojava nekih čili paprika, Peter penis posebno, izaziva zabavu i pruža dobre i argumentirane razloge za davanje imena novim podvrstama, poput penisa.

Obična breza (Betula pendula) je dekorativno bjelogorično drvo iz porodice Betulaceae. Raste u Europi i Aziji, česta je u našim nasadima i parkovima. Naraste do 20 m, a u debljinu do 60 cm. Deblo je vitko, a kora bijela i glatka, na starijim stablima, kora ima tamne pukotine. Lišće je trokutasto, 3-7 cm dugo. Muške se rese pojavljuju u jesen, a ženske za vrijeme listanja. Plod je sićušni spljošteni oraščić s 2 postrana krilca, koja su šira od ploda.

Obična breza je pionirska vrsta, koja prva zauzima površine u kojima se prirodno širi šuma, izrazita je vrsta svjetla. Prve godine raste polagano, a poslije se rast naglo povećava, živi do 100 godina. Na otvorenim položajima, rađa sa sjemenom od 10. godine, a u šumi oko 30. godine. Sjeme s krilcem raznosi vjetar na velike udaljenosti. Ima čupav korijenski sustav, koji se dobro prilagođava uvjetima tla, vrlo je otporna na mraz. Poluotvoreni pupovi podnose temperaturu do – 4 °C. Na sušu i vrućine osjetljiva je samo u prvim godinama života. Dobro podnosi dim, štetne plinove i tvorničku prašinu pa je pogodna za sadnju u industrijskim i urbanim područjima.

Yucca aloifolia je zimzelena biljka iz obitelji Agavaceae, naraste do visine 7,5 m uz poprilično spori rast. Cvjetove razvija od svibnja do lipnja, a sjemenke sazrijevaju u rujnu. Biljka podnosi jake vjetrove, ali ne i posolicu, odnosno izloženost moru. Uobičajeno ime za juku je Španjolski bajonet. Korijen ove juke sadrže saponine, može se koristiti kao zamjena za sapun. Korijen se slomije, zatim stavi u vodu da se formira sapunica koja se koristi kao kupka i šampon. Iako su saponini su vrlo otrovni za ljude, slabo se apsorbiraju u tijelu i lako izađu. Saponini se nalaze u mnogim prehrambenim proizvodima kao što je grah ali se uništavaju duljom izloženosti toplini. Saponini su mnogo više toksični za neke životinje kao što je riba, indijanska plemena su se tradicionalno bavila lovom na način da bi stavili velike količine saponina u potoke i jezera i tako ubili ribu.

Staništa ove juke su pješčane dine obale, ponekad se može naći i u borovoj šumi. Uspijeva u svakom tlu, ali voli pješčana tla i punu izloženost prema jugu. Odrasle biljke su vrlo otporne na sušu. Cvjetove većine članova ovog roda mogu oprašivati samo određene vrste moljca. Cvjetovi se otvaraju po noći i imaju snažan miris. Vlakna dobivena od lišća koriste se za izradu užadi, košara i prostirki. Dijelovi listova su korišteni kao četke za nanošenje boje u lončarstvu.

Bijela bunika (Hyocyamus albus) je krupna svilenkasto dlakava trajnica, snažnog korijena. Debela stabljika visoka je 30 – 90 cm, razgranjena već od baze, na starijim biljkama pri bazi i odrvenjela. Listovi su na dugačkim peteljkama, dugi 4 -9 cm, okruglasti i nazubljeno urezani. Cvate od siječnja do srpnja, cvjetovi su mutnobijeli, promjera oko 2 cm, građeni na temelju broja 5. Plod je smeđi tobolac s mnogo sitnih sjemenki.

Najčešće raste na suhim staništima, odlagalištima otpada, uz putove i zidove, rasprostranjena je na području mediterana i sjevernoj Africi. Bijela bunika je izuzetno otrovna biljka, sadržava alkaloide snažnog neurotoksičnog djelovanja na sve sisavce. Svi dijelovi biljke su vrlo otrovni, otrovi se ne raspadaju ni kuhanjem. Uzrokuje halucinacije, bunilo (otud i naziv vrste), manični delirij, od davnih vremena se iskorištava u čaranjima i crnoj magiji. Ipak, bunika je u vrlo malim količinama jedan od najstarijih poznatih sedativa i analgetika i lijek protiv epilepsije.

Japanska kalina (Ligustrum japonicum), japanski ligustrum, je veliki grm ili stablo koje obično naraste 1,5-3,5 m visine, ali je moguće i do 6 m. Atraktivni listovi su zimzeleni. U proljeće, mali bijeli cvjetovi rastu u velikim grozdovima dužine 12-20 cm. Cvjetovi proizvode miris koji nije osobito ugodan, kao i velike količine peludi. Iz cvjetova se razvijaju zelene bobice koje dozrijevanjem zimi postaju crne i obično ostaju na stablu veći dio godine. Japanska kalina je porijeklom iz Japana i Istočne Azije, danas široko naturalizirana i raširena u područjima s blagim zimskim uvjetima. Ligustrum je biljka izuzetno tolerantna raznim uvjetima tla, jaka, čvrsta biljka koja zahtijeva malo njege, zbog brzog rasta zahtijeva redovitu rezidbu da bi zadržala željeni oblik i veličinu. Kalina se lako razmnožava iz sjemena iako se i reznice relativno lako ukorijenjuju.