Ardizija (Ardisia crenata) je zimzelena vrtna i sobna biljka koja potječe s juga Azije i Japana. Visine je do 1 m a postoji cca 230 vrsta. Listovi su joj narezani, a bijele i ružičaste rese pojavljuju se od  6-9 mjeseca. Cijelu obitelj Ardisia predstavljaju biljke koje nastanjuju sjenovite šume tropskih predjela Azije i Amerike.
Za sobne uvjete pogodna je Ardisia crenata, čije je prirodno stanište od Japana pa sve do otoka Tihog mora. U Floridi su je proglasili invanzivnom biljkom zato sto se vrlo lako razmnožava iz sjemena. Listovi su nasuprotni, zimzeleni, kožasti. Cvijet je ružičaste i bijele boje. Glavni ukras su okrugle, skoro kao grašak velike, koraljno-crvene bobice. Za ovu biljku je značajna osobina rađanja "živih mladih" (viviparija), jer neposredno iz plodova na biljci izbijaju klice. To je vrlo lijepa kućna biljka, ne samo zbog dekorativnih bobica, već je zanimljiva i zbog viviparije.
Posebnu pažnju treba posvetiti biljci u cvatu kako bi zametnula što više plodova. U to vrijeme biljci treba nešto niža temperatura (oko 18 C) i manje vode, ali i više svjetlosti. Da bi cvjetala i sljedeće godine i da bi se potaklo stvaranje plodova, polen bi trebalo oprašiti četkicom. Zrele se bobice mogu posijati u prosincu, ali bi bilo bolje da se to napravi u stakleniku. Ne treba biljku brkati s biljkom Skimmia, to su dvije totalno različite biljke! Traži dobro osvijetljen do sunčan položaj (ne jako sunce) i dobru ventilaciju u doba cvjetanja. Zimi 12-15 C a noću ne ispod 10 C, a ljeti oko 20-24 C. Zemlja treba biti stalno vlažna (ne mokra) i pošto voli i vlažnost zraka nije je loše držati na kamenčićima koji su u vodi, povremeno prskati mlakom vodom.
Razmnožavaju se sjemenom a sije se u veljači na temperaturi 25-30 C u vlažan pijesak. Kod razmnožavanja iz crvenih bobica izvadite sjeme i operite ga. Tijekom uzgoja obratite pažnju na crvenog pauka i tripseve. Razmnožavanje sjemenom daje lijepo razgranatu biljku, ali da bi dobili lijepu biljku visine do 1 m moramo je odgajati iz reznica. Kad su sjemenke dovoljno jake, otkidamo ih a od grana na kojima su se nalazile dobijamo vršne reznice koje stavljamo na zakorijenjivanje i to na temperaturu tla od 25 C i temperaturu zraka od 30 C. Jedino nam tako može uspjeti razmnožavanje reznicama.  Ukoliko joj osigurate osvijetljeno mjesto, po mogućnosti samo ono jutarnje i umjerenu vlagu u zraku ( oko 60% ), imat ćete biljku koja će Vas dugo pratiti. U kvalitetnu zemlju za cvijeće s elementima ilovače presadite ju na proljeće i to svake 2 godine. Prihranjujte ju 14 dana u vegetativnom razdoblju, a u zimskom razdoblju svega mjesec dana uobičajenim gnojivom za cvijeće. Tokom cijele godine održavajte zemlju umjereno vlažnom,  a temperatura neka bude od 16 – 20°C.

Ponuda:

50 sjemenki

Obična kurika (Euonymus europaeus), Evonimus, Popova kapica, često se koristi za formiranje grmastih obruba ili živih ograda, sadi se kao pojedinačna biljka ili kao pokrivačica tla. Njeni šarenolisni kultivari niskoga rasta danas se sve više upotrebljavaju i kao biljke koje se sade u kamenjare zbog svoje sposobnosti da rastu i na vrlo siromašnim tlima i na potpuno osunčanim položajima. Uz to su većinom otporne na niske zimske temperature. Na tržištu se danas mogu naći brojni kultivari ovoga roda koji su niskog ili puzavog rasta i trajno zelenog, šareno obojanog lišća. Zbog svoje ljepote i malih zahtjeva spram zemlje na kojoj rastu, vrlo su zahvalne biljke za sadnju u kamenjaru. Tu će biti vrlo lijep i uočljiv ukras tijekom cijele godine.
Spada u porodicu Celastraceae (drvoguševke), listopadni je grm visine do 3 m ili rjeđe stabalce visine do 6 m. Prirodna rasprostranjenost - Mediteran, Europa, Mala Azija i Kavkaz.
Najrasprostranjenija vrsta iz roda Euonymus  u Hrvatskoj je Euonymus europaeus. Raste od nizinskih do gorskih područja - na rubovima šuma, u šumama, po živicama, poljima i stijenama, uz rubove potoka i rijeka. Doživi starost i do 80 godina. Vrsta je koja voli rastresita, neutralna, humusna, vlažna i svježa tla. Dobro uspijeva u djelomičnoj sjeni. Svi dijelovi biljke su otrovni.
Kora je u mlađoj dobi zelenkasto, smeđe i sivo prošarana, često s plutastim uzdužnim izraslinama, kod starijih primjeraka siva do sivosmeđa i nešto raspucana. Izbojci su zeleni, starije grančice četverobridne sa širokim i tankim krilastim izraslinama. Pupovi su unakrsno nasuprotno raspoređeni na izbojcima, jajasti, obavijeni većim brojem zelenkastih i na rubovima crvenkastosmeđih ljusaka. Cvjetovi dvospolni, do devet zajedno skupljeni u paštitastim cvatovima, četiri latice, četiri lapa. Vrijeme cvjetanja je travanj-svibanj. Plodovi četverodijelni, 1-1,5 cm veliki i nakon dozrijevanja se raspucavaju na četiri jednaka dijela. Sjemenke jajaste, bijele do blijedo žute, oko 5 mm velike, obavijene s narančastocrvenim arilusom, vise na tankim nitima.

Ponuda:

50 sjemenki

Lemprika (Viburnum tinus) je zimzeleni loptasti ili piramidalni grm čija visina doseže do 3 m. Prirodno stanište grma su sredozemne šume, do Maroka i Portugala, Azorski otoci, Kanari te kompletni Mediteran ali ne izvan njega niti zapadnije na Atlantskim otocima gdje ga navodi tek starija literatura do 19. stoljeća. Preferira zasjenjena vlažnija mjesta. Kod nas je prirodno zastupljen u južnoj istri, otocima i dalmatinskoj obali. Na sjevernom primorju i u zaleđu je sađen, a u unutrašnjosti vani dobro prezimi i cvate bez većih šteta od mraza jer je vrlo otporan na hladnoću, kod nas jedino stradaju mladi vrhovi kad ih zasoli bura. Relikt je lovorolisne vegetacije iz vremena toplije Europe. Lišće je jajoliko, često obrnuto srcoliko, dugačko od 4 do 12 cm, a listovi su cjeloviti s dlakavim rubom. Lice lišća je tamnozeleno, a naličje plavozeleno. Cvjetovi su skupljeni u grozdaste cvatove, bijeli, izvana crvenkasti i mirisni. Plodovi su jajasti, tamnoplavi i metalnosjajni.
Koriste se u medicini kao purgativno sredstvo. Razmnožava se pomoću sjemena ili zeljastih reznica u proljeće.

Ponuda:

50 sjemenki

Paulownia Elongata (Paulovnija) spada u porodicu scrophulariaceae, domovina je Kina, ime je dobila po Ani Pavlovni (1795 - 1865), kćerki ruskoga cara Pavla I.
Vrlo dekorativno i egzotično ukrasno drvo, neki ga nazivaju "najbrže rastućem na svijetu", do 20 metara visine sa širokom krošnjom koja ljeti daje prekrasan hlad. Uz to ima vrlo uzak i dubok korijen pa ne predstavlja problem sadnje uz kuću ili terasu.
Listovi su vrlo veliki, srcoliki, sa gornje strane dlakavi, zelene boje; u jesen otpadaju dosta rano i to odjednom u vrlo kratkom roku, pa je olakšano uklanjanje lišća ispod stabla. Cvjetni pupovi se oblikuju već u kasnu jesen, no cvate tek na proljeće i to prije olistavanja pa drvce izgleda prekrasno, obasuto velikim ljubičastim grozdovima mirisnih cvjetova od travnja do svibnja. Cvate već u trećoj ili četvrtoj godini starosti.
Drvo paulovnije je boje meda i vrlo visoke kvalitete, iako dosta mekano, pa ima i veliku ulogu u izradi namještaja i glazbenih instrumenata. Osim toga i vrlo skupo usprkos tome da je spremno za sječu već nakon 10 godina od sadnje. Najveći izvoznici su Australija, Japan i Kina uz SAD, dok u Hrvatskoj tek niču pokusna polja nasada paulovnije za industrijsku namjenu.
Paulovnija traži rastresito, plodno tlo i nikako ne uspijeva na težim tlima, pogotovo onima gdje se voda zadržava tijekom zime. Nakon sadnje potrebno je redovno zalijevanje da se biljka dobro ukorijeni na svom staništu, međutim kasnije ne zahtijeva nikakvu pažnju. Jako dobro podnosi orezivanje, pa čak i ako je orežete do panja, ponovno će potjerati grane. Čak se u praksi pri industrijskom uzgoju stabla nakon prve godine života biljka oreže do dna kako bi potjerala jači izbojak koji je pri tom sposoban u samo jednoj godini vegetacije narasti i do 3 metra u visinu.
Često se sadi kao drvored u gradovima ili uz industrijska postrojenja, no i pojedinačno unutar okućnica i to najčešće uz terase, obzirom da vrlo brzo ljeti osigurava hlad, a ranim otpadanjem lišća propušta dovoljnu količinu svjetlosti u jesen i rano proljeće!
Vrlo otporna na gradsko zagađenje ali i na bolesti, međutim bolje i brže raste u toplijim klimatskim zonama. Iako znanstveni podaci govore da ne može podnijeti temperature ispod –10 stupnjeva celzijevih, praksa govori u prilog tome da uz pravilnu zaštitu tijekom prve i druge godine života, može preživjeti i –20 stupnjeva ukoliko nije izložena hladnim sjevernim vjetrovima. Dakle uz zaštićeniji položaj uspijeva i u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Jača zima možda ošteti cvjetne pupove i uskrati nam bogatu cvatnju, no i pored toga paulovnija je još uvijek najpoželjnije i najbrže rastuće drvo za okućnicu!
Jedno stablo paulovnije zbog svog izuzetno brzog rasta, sposobno je u samo 10 godina od sadnje apsorbirati pola tone CO2, glavnog krivca za efekt staklenika na Zemlji, pa je zato poželjno saditi je u gradovima i uz industrijska postrojenja, kao zeleni zid uz autocestu i sl.
I još jedna zanimljivost:
U dijelovima Kine postoji tradicija kad se u obitelji rodi djevojčica da se zasadi drvo paulovnije za sreću, ali i za miraz, jer se stablo siječe na dan vjenčanja i posluži za izradu namještaja.

Ponuda:

1000 sjemenki

Planika (lat. Arbutus Unedo), sinonimi Jagodičnica, Jagodnjak, Planičac, Maginja, Manjiga je zimzelena biljka. Područje na kojem raste je atlantsko područje zapadne Europe, Mediteran, Dalmacija i Istra. Uzgaja se kao grm ili manje drvo, a spada u vrlo cijenjene ukrasne biljke. Listovi su joj dugi 6 – 9 cm, usko jajoliki i 2 – 3 cm široki, na 3 – 10 mm dugoj peteljci. Planika je najkorisnije šumsko drvce za seljačko gospodarstvo na našem mediteranskom kršu. Ona daje mnogo koristi seljaku kao ogrjevno drvo, dobro kolje za vinovu lozu i mahunarke, a njeno lišće je odlična hrana za stoku. Plod, zvan »maginja« ili »manjiga«, u kome se nalazi oko 10% šećera, jestiv je i upotrebljava se za pravljenje pekmeza, rakije, likera i dr.
Planika je zimzeleni grm ili stabalce do 4 m visine. Na boljem terenu izraste i do 6 m visoko. Lišće joj je jajastog oblika, nazubljeno, duguljasto, odozgo tamno zeleno, a odozdo svjetlije zeleno. Ono obiluje taninskim tvarima, te se radi toga upotrebljava kao narodni lijek protiv proljeva.
Zreo plod je crvenkast. Po boji i veličini sliči plodu pitomih - vrtnih jagoda. U njemu se nalazi mnogo sitnih sjemenki koje su dobre klijavosti. Plodovi planike – maginje su okrugli, debljine oko 2 cm, narančasto – crveni, a crvenkasta kora im je bradavičasta. Plodovi dozrijevaju u listopadu, kada počinju mijenjati boju iz zelene u žutu, narančastu i žarko crvenu. Taj se proces odvija postupno, tako da se plodovi počinju bojiti u različito vrijeme. U isto vrijeme postupno počinje i cvat, pa se iz bijelih grozdova razvijaju cvjetovi slični vrijesu koji su zanimljivi za kukce, posebno pčele, koji ga veselo oblijeću, jer u to doba nema cvijeća koje daje med. Kod planike je vrlo zanimljivo da ima istovremeno zrijuće plodove i bijele cvjetove, koji će se u razdoblju od jedne godine oblikovati u zrele plodove. Crveni zreli plodovi su ukusni i sadrže veliku količinu vitamina C, mogu se jesti ušećereni, a kada su već mekani, sadrže i izvjesnu količinu alkohola, stoga uživanje veće količine takvih plodova može prouzročiti i laganu opijenost.
U kozmetici se plodovi planike upotrebljavaju kao dodatak kremi za njegu lica (omogućuje jednakomjerno tamnjenje kože), jer sprečava nastajanje smeđih pjega na obrazima. Krema je preporučljiva protiv starenja kože, raznih izraslina, pjega nastalih od izlaganja suncu, hormonskih poremećaja i sl. U pogledu vrste tla, biljka nije zahtjevna. Djelomično vapnenasta tla ne izazivaju joj poteškoće, no bolje uspijeva u djelomično kiselim ili šumskim tlima, s puno lišća i humusa u sadnoj jami. U uzgoju planike nema poteškoća, sušu podnosi vrlo dobro, a prskanje nije potrebno. Stoga je pogodna i kao ukrasna i kao voćna biljka. 

Rakija: Na otoku Braču posljednjih nekoliko godina siromašniji seljaci i radnici sakupljali su toliko plodova od planike, da se iz njih dobivalo do 5 vagona rakije. Ubrani plodovi stavljaju se odmah u bačve i gnječe. Ako se sakupi više plodova stavljaju se u veću bačvu, koja se pokrije, ali ipak na gornjem dijelu bačve ostavi manji otvor. Maginja se ostavlja u ovom stanju obično 2 mjeseca. Ovisi o temperaturi podruma, da li će maginje prije ili kasnije fermentirati. Pri pečenju rakije najbolje je odstraniti gornji sloj, u koliko se ukiselio, jer taj sloj daje rakiji loš okus.

Pekmez ili marmelada od maginja odlične je kvalitete. Pekmez se pravi tako, da se zreli plodovi kuhaju oko pola sata, a zatim dobro procijede, da se odstrane sve sjemenke. Dobivena kaša kuha se polagano, i to tako dugo, dok se ukuha skoro na polovicu. Potrebno je pri tom kašu neprestano miješati, da ne bi zagorjela. Tada se nadoda na svaki kilogram kaše pola kg šećera, a zatim dalje kuha otprilike pola sata. Radi boljeg ukusa može se pri kraju nadodati malo limunove kore i vanilije. Pekmez se najbolje sačuva u staklenim dobro zatvorenim posudama.

Ponuda:

10 sjemenki

Moringa oleifera - najčešće uzgajana od 14 vrsti iz roda Moringa, poznatog i kao ''čudesno stablo''. U podnožju Himalaja raste stablo visoko od pet do deset metara, sa grupacijama sitnih ovalnih listova i krem obojenim cvjetovima nježnog mirisa. Posebna prednost Moringa oleifere, je da su svi dijelovi ove biljke (lišće, cvijet, mlado korijenje, sjemenke) jestivi ili upotrebljivi.

Moringa pomaže kod želučanih čireva, kožnih bolesti, umora, impotencije, grčeva, dijabetesa, hemoroida, glavobolje, peludne groznice, snižavanja šećera u krvi. Mnogo je zdravstvenih prednosti koje pruža ovo čudesno drvo. Istraživanja provedena pokazala su da moringa liječi više od 300 bolesti jer sadrži više od 90 nutritivnih sastojaka, i 45 antioksidansa, zbog toga je vjerojatno najhranjivija biljka na zemlji. Osim što štiti organizam, može se koristiti i u kozmetičkoj industriji za parfeme i aromaterapijska ulja.
Moringina upotreba kao antibiotik u tradicionalnoj medicini datirana je tisućama godina unazad, dok znanstveni dokazi za to postoje tek od kasnih 1940-ih. Istraživanja su provedena uglavnom na Istoku, zbog čega je zapadna medicina i farmaceutska industrija u velikoj mjeri ostala u neznanju za njena djelotvorna svojstva.

Indijski znanstvenici su identificirali Pterigospermin kao aktivnu tvar u Moringi koji uzrokuje njeno antibakterijsko djelovanje. Pterigospermin, nakon što se konzumira, razgrađuje se u dva posebna benzilna izotiocijanata, tvari s poznatim antimikrobnim svojstvima. Istraživanja su pokazala da sok lista Moringe može biti osobito djelotvoran protiv bakterija Pseudomonas aeruginosa, koja može uzrokovati bolesti i kod životinja i kod ljudi. Ova bakterija obično inficira ljude sa oštećenjima izloženih tkiva ili sa oslabljenim imunološkim sustavom, često se manifestira kroz upale.
Rezultati studije obavljene u Indiji, koji su korišteni kao osnova mnogih novinskih izvještaja o Moringi kao čudesnoj biljci, navode da sadrži anti-kancerogene spojeve (fitokemikalije) koje pomažu zaustavljanje rasta stanica raka. Govori da je efikasna u liječenju raka jajnika, među mnogim drugima i bolesti kao što su artritis, anemija, srčane komplikacije, problemi sa bubrezima, skorbut, astma i probavni poremećaji.
Od strane znanstvenika je zapaženo da Moringa sadrži jedinstvene spojeve i donosi mehanizme koji će pomoći čišćenju jetre od toksina, pa čak će i preokrenuti štete koju su oni uzrokovali. Silimarin je flavonoid koji se nalazi u Moringi za koga se pokazalo da smanjuje utjecaj hepatoksina na jetru, poboljšavajući njenu otpornost. Također štiti jetru od toksičnih utjecaja soli rijetkih teških metala kao što su cerij i praseodimij i indij, za koje se zna da uzrokuju degeneraciju jetre. Znanstvenici tvrde da Moringa nekako navodi tijelo da se oslobodi tih otrovnih spojeva na mnogo brži način.

Ove biljke su veoma izdržljive, u dijelovima Afrike poznate su kao nebedies, što znači “drveće koje nikad ne umire”, zato što rastu na osiromašenim zemljištima te ponovo izrastu nakon što bivaju posječene i jedna su od rijetkih vrsta drveća koja proizvode plodove i tokom suše. Ipak, postoji još jedna korisna osobina Moringa oleifere koja oduševljava znanstvenike: kada se raspuknu, njene sjemenke mogu pomoći u čišćenju zagađene vode.

Ponuda:

10 sjemenki

Skimija (Skimmia japonica) je slična ardiziji, ali ne toliko da bi te dvije biljke trebalo brkati. To je zimzeleni grm spora rasta, koji se može naći i na zaklonjenim mjestima u vrtovima. Također je duguljastih, kožastih listova, no, više grmolika rasta, a bjelkasti sitni cvjetići u uspravnim grozdićima javljaju se u proljeće na vrhovima izboja. Tu se ujesen razviju i plodovi: sjajne, crvene, bobama nalik koštunice, koje ostaju dugo na biljci.
No, to je dvodomna vrsta: ženski i muški cvjetovi nalaze se na različitim biljkama, a plodovi se razvijaju samo na ženskim. Za zametanje plodova potrebno je da se u vrijeme cvatnje blizu ženske biljke nalazi i muška. Zato će primjerci koje sada kupujemo s plodovima iduće godine ostati bez njih, osim ako ne uspijemo nabaviti i mušku biljku. Skimija voli svijetla i prozračna mjesta, a topli dio godine najradije provodi u sjenovitom dijelu vrta. Zemlja u posudi ne smije se nikad skroz osušiti.

Ponuda:

50 sjemenki

Marakuja (Passiflora edulis), gospodinova krunica je biljna vrsta iz porodice Passifloraceae. Domovina ove voćke je Paragvaj, Brazil i sjeveroistočna Argentina.

Oblik marakujina ploda može biti okrugao i ovalan. Boja mu može biti od žute do tamnoljubičaste kad sazrije. Tvrdoća može varirati, pa plod može biti i mek i tvrd. Unutarnji dio ploda je sočan i pun brojnim sjemenki. Plod se može jesti, od njega se radi sok, a često ga se dodaje inim vrstama voća radi poboljšanja okusa. Da bi se jelo voće, trebalo bi se zreli plod ostaviti nekoliko dana radi povećanja razine sladora i poboljšanja okusa.

Dva pojavna oblika marakuje se razlikuju po vanjštini. Svijetložuta inačica je poznata kao zlatna marakuja (eng. Golden Passion Fruit). Može narasti do veličine grejpfruta (limunike). Kora je glatka, sjajna. Koristi ju se podloga za ljubičastu marakuju u Australiji. Tamnoljubičasta marakuja je manje od limuna, manje je kisela od žute marakuje, a bogatija je okusa i mirisa. U Kolumbiji se ljubičastu marakuju zove gulupa, radi razlikovanja od žute marakuje.

Ponuda:

5 sjemenki 

Lovor ili lovorika (Laurus nobilis) je biljka iz porodice lovora (Laureaceae), zimzeleno stablo ili grm s tamnozelenim, kožastim, kopljastim listovima. Cvjetovi dvodomni, neugledni, žute boje. Plod je modrocrna bobica. Potječe iz zapadne Azije odakle se proširio zemljama Mediterana. Kod nas raste u Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji. Šume lovora na Liburniji (zapadna obala Kvarnerskog zaljeva) u okolici Lovrana (odakle mu i ime), smatraju se najljepšim na svijetu. Lovor je od antike bio vrlo cijenjen kao sveto drvo čije su se grančice darivale pobjednicima i pjesnicima kao znak najveće počasti i slave.
Danas se lovor koristi u hortikulturi kao stablo ili kao formalno oblikovana živica, u kulinarstvu kao začin i u pučkoj medicini kao ljekovita biljka. Ljekovita tvar su eterična i masna ulja iz bobica i listova, a kao aktivne tvari prvenstveno sadrže pinen i cineol. Snažno analgetsko i protugljivično djelovanje čini eterično ulje lovora skoro nezamjenjivim sastojkom u terapiji jakih bolova, te kod težih gljivičnih oboljenja (poput gljivičnih infekcija na noktima). Lovor je jedno od najučinkovitih ulja za jačanje i preventivu – čisti limfni sustav, ima ekspektoransna i mukolitična svojstva, te se preporuča i za proširene vene. Uz ravensaru, niauli i eukaliptus radiatu ima snažno antivirusno djelovanje, pa se njegovo korištenje preporuča kod virusnih infekcija poput gripe.
U starom grčkom jeziku naziv za lovor (Laurus nobilis) je dhafni, prema mitu o nimfi Dafne koja se pretvorila u lovorovo drvo kako bi izbjegla Apolonovo udvaranje. Apolon je lovorovo drvo učinio svetim i nosio grančice lovora u uspomenu na neuzvraćenu ljubav.
Lovorov vijenac, koji je ukrašavao pobjednike Olimpijskih igara potekao je od Pitijskih igara, starogrčkih natjecanja i svečanosti koje su se održavale u čast boga Apolona u Delfima od 568. god. pr. Kr. Mnogo kasnije su rimski carevi nosili lovorov vijenac kao simbol trijumfa i besmrtnosti. Malo je poznato da su Rimljani smatrali da lovorovi listovi štite od kuge, a također i od grmljavine. Navodno je car Tiberije uvijek nosio lovorov vijenac za vrijeme grmljavine.
Proročica Pitija je žvakala lovorove listove prije objavljivanja proročanstava, pa se i kasnije preporučavalo spavati s lovorovim listom ispod jastuka kako bi u snovima vidjeli budućnost.

U Bibliji lovor često predstavlja obilje i slavu. U kršćanstvu simbolizira Kristovo uskrsnuće koje je uzrok trijumfa čovječanstva. U nekim zemljama lovorov vijenac se koristi kao simbol akademskog dostignuća – na primjer, srednjovjekovni firentinski pjesnik i filozof Dante Alighieri se često na slikama prikazuje s lovorovim vijencem na glavi.
I u današnje vrijeme laureat označava osobu koja je dobila najvišu nagradu ili priznanje, a “počivati na lovorikama” je izraz koji označava nekoga tko se pouzdaje da će prošli uspjesi prikriti sadašnje nedostatke.
Korištenje ulja lovora, kao simbola pobjede, ali i pohvale (laudare=hvaliti) se posebno preporuča introvertiranim osobama koje ne znaju dovoljno iskazati i pokazati svoju vrijednost, kojima nedostaje energije i samopouzdanja. Lovor djeluje na snagu, pa naročito pomaže osobama kojima nedostaje samopoštovanja i koje sumnjaju u svoje sposobnosti. Potiče yang tj. muški aspekt koji predstavlja djelovanje.
Pomaže u rješavanju loših odnosa u kojima netko drugi „živi“ od našeg znanja i truda.
Lovor se koristi za teže slučajeve gljivičnih oboljenja – vrlo je aktivan u djelovanju na široki spektar gljivica, a naročito na vrste roda Candida.
Dr. Kurt Schnaubelt preporuča preventivno korištenje lovora nanošenjem nekoliko kapi na limfne čvorove (na vratu i eventualno ispod pazuha), uz napomenu da takav tretman smije trajati samo nekoliko dana, jer često korištenje lovora na koži tijekom duljeg perioda može izazvati pretjeranu osjetljivost i iritabilnost zbog sadržaja seskviterpenskih laktona. Najbolji način korištenja lovora na takav način je jedanput tjedno kao preventiva, a nekoliko dana za redom u slučaju infekcije.

Ponuda:

20 sjemenki

Cotoneaster dammeri, Dunjarica, Mušmulica pripada porodici Rosaceae, domovina joj je Kina, a u Europi je kultivirana početkom XX stoljeća. Dunjarica ima mnogostruke upotrebe u našim vrtovima: kao živica, soliterni grm, minijaturne vrste ukrašavaju kamenjare, pužu preko zidića… Grmolikog su ili puzajućeg rasta, visine od 50 cm pa do čak 5 metara, ovisno o sorti.
Listovi su postavljeni naizmjenično, veličine 5 –15 cm, listopadne vrste su predivnih jesenskih boja, a zimzelene, zajedno s dekorativnim crvenim plodovima, ukras su vrta i zimi, ali i hrana pticama. Cvatu sićušnim bijelim ili ružičastim cvjetovima s pet latica, tijekom cvatnje u kasno proljeće grmovi često zuje od pčela i krase ih leptiri.
Skromnih su zahtjeva što se tiče tla, uspijevat će gdje god da ih zasadite, dobro podnose sušna razdoblja i sjenu, a uživat će na punom suncu. Orezivanje nije potrebno, ostavite biljku da puže i poprimi prirodan oblik, no oštećene i suvišne grane možete ukloniti u proljeće, osim ako je uzgajate kao živicu, tada se preporuča orezivanje nakon cvatnje.
Sve vrste dunjarica su vrlo otporne na niske temperature, otporne su na sušu, vjetar i otrovne plinove. Osim što daju dekoraciju našem vrtu kroz sva godišnja doba, puzave vrste dunjarica su vrlo zahvalne za sadnju na padinama koje je teško održavati redovnom košnjom, jer gustim rastom u širinu sprječavaju rast korova. Zbog jako razgranatog korijenja idealna je biljka za stabiliziranje tla na nagibima.

Cotoneaster dammeri - zimzelen do poluzimzelen grm (pri nižim temperaturama lišće se boji u crveno i otpada), puzajućeg rasta do 60 cm visinu i 1,5 m u širinu. Koristi se kao pokrivač tla, prekriva kamenjare ili niske zidiće. Bijeli cvjetići tijekom lipnja, a poslije koraljno crveni plodovi ističu se među tamnozelenim kožastim sitnim lišćem.

Cotoneaster horizontalis - poluzimzelena vrsta, tamnozelenih sjajnih listića koji do kasne jeseni ostaju na granama prekrasnih jesenskih boja,.Lepezasto raširenih grana, s bijelim ili blijedoružičastim cvjetićima u svibnju i bogatstvu crvenih bobica tijekom jeseni. Naraste do 80 cm visoko, a puzajuće grane dosegnu dva metra dužine, pa se često sadi kao prekrivač strmih dijelova vrta.

Ponuda:

40 sjemenki